30. април 2010.

Nova hotelska ponuda Zabljaka


Pred sezonu 2010, u strogom centru Zabljaka, gostima će otvoriti vrata novi hotel -“Gorske oči”. Većinski vlasnik hotela je Fond PIO, a manjinski -Opština Žabljak, Gostima je na usluzi smještaj u devet dvokrevetnih soba, 15 poluapartmana i sedam apartmana. Kapacitet hotela je 65 gostiju. Prvi gosti se očekuju na dan otvaranja, uglavnom iz Herceg Novog, Podgorice i Nikšića.
Kategorizacija hotela je u toku a s obzirom na sadržaje očekuje se visok rang. Hotel je savremeno opremljen, svaka soba i apartman imaju TV sa sateliskim programom, a aperitiv bar, kongresna dvorana, sportsko-rekreativni prostori ispunjavaju visoke standarde.
Iako se ove godine u hotelu neće organizovati Doček nove godine, pripremljeni su novogodišnji aranžmani od tri i sedam dana. Trodnevni novogodišnji aranžman za dvije osobe u apartmanima košta 330, a sedmodnevni 700 eura, u poluapartmanima 300, odnosno 630, a u dvokrevetnim sobama 120 trodnevni i 245 eura sedmodnevni boravak. Nakon novogodišnjih praznika, pa do 8. februara, apartman za dvije osobe dnevno košta 90, a naredni period zime 72 eura. U tim periodima, dvoje u poluapartmanima plaća 80, odnosno 64 eura, a u dvokrevetnim sobama 30, odnosno 25 eura, s tim što djeca do 12 godina dobijaju popust od 50 odsto.

27. април 2010.

Nacionalna kuhinja

Ono po čemu je zaista prepozantljivo područje Durmitora, te se s pravom to može i reći, je tradicionalna kuhinja. Međunarodno priznanje, proglašenje Crne Gore ,,Ekološkom državom'', prvom u svijetu, i Žabljakom kao njenom prijestonicom, dokaz je više da je tradicionlana kuhinja ovog područja osobena i jedinstvena u svijetu.

Da je zaista tako potvrdjuju nepregledne, iskonske, božanstvene površi prekrivene bujnim pašnjacima, bogatim raznovrsnom ljekovitom florom, brojnim jezerima, šumama, izvorima, što je čisti dokaz zdrave sredine. U takvom ambijentu napasa se i stoka, od čijeg mlijeka i mesa se kasnije spravljaju nadaleko čuveni specijaliteti ovog kraja.

Zdrava hrana predstavlja veoma važnu stavku u vremenu ogromne zagađenosti, kako hrane, tako i vode i vazduha, što direktno utiče na zdravlje čovjeka i njegov životni vijek.




,,Institut za primenu nuklearne energije'' (INEP) iz Beograda vršio je ispitivanje područja Durmitora u okviru projekta ,,Radioaktivno zagađenje biosfere'', a posebno ispitivanje radiološkog zagadjenja hrane dugoživećim radionuklidima, cezijusom 137 i cezijusom 134.

Uzorci su sakupljani septembra 1993. godine (S.Stanković).
Radiocezijum 137 i 134 mjereni su u tačno 100 uzoraka i to u:
hrani životinjskog porijekla (juneće meso, teleće meso, jagnjeće, ovčije meso, mlijeko (ovčije i kravlje), (sir, skorup, kajmak i surutka),
hrana biljnog porijekla (šljive, kruške, šipurak, šargarepa, crni i bijeli luk, cvekla, blitva, spanać, peršun, kupus, krompir, tikva i zelena salata)
i u stočnoj hrani (livadske trave, sijeno, ječam).

Rezultati su pokazali da nigdje u svijetu ne postoji područje sa sa manjom dozom radioaktivnosti od područja Durmitora.
Svi ovi navodi nam ukazuju na to da je područje interesantno i za pravi ekološki i zdravstveni turizam i pruža veličanstvenu šansu za preuzimanja primata u svijetu u proizvodnji EKOLOŠKI zdrave hrane.

Proizvodnja mesa, mlijeka, kajmaka i sira, zasniva se na ishrani stoke prirodnom kabastom hranom (bez upotrebe mineralnih djubriva), ječmom i ovsom, pretežno proizvedenom na sopstvenom imanju bez upotrebe agrotehnickih mjera zaštite. Prinosi sa ovakvih usjeva su nešto niži, ali zato je kvalitet neuporedivo veći, pa je ovako proizvedena hrana prirodnija i zdravija.

Proizvodnja ratarsko-povrtlarskih kultura vrši se u plodoredu i manje - više sva područja su bogata izvorskom vodom pogodnom za navodnjavanje. ĐUBRENJE SE VRSI ISKLJUČIVO STAJSKIM ĐUBRIVOM.
Pored svih ovih prirodnih predispozicija za upotrebu zdrave hrane, sve više kod ljudi sazrijeva saznanje da samo zdravom hranom mogu sačuvati zdravlje i sve više koriste naučna saznanja i svjetske trendove kulinarstva. Posebno je zastupljeno maslinovo ulje, riba, integralne žitarice, voće i povrće, sto se sve možemo povezati sa zdravstvenim turizmom. U Durmitorskih restoranima naići će te na ovakav pristup pripreme jela.

Mliječni proizvodi




Od mliječnih proizvoda najviše su zastupljeni; kajmak ili stari skorup (ovčiji i kravlji), sir (prljo ili tvrdi), masni (puni), cijeli sir, žetica, urda, buča, kisjelo mlijeko, kisjela surutka, grušavina, maslo, jomuža.

• Skorup (Kajmak); spravlja se na taj način što se salivene kalice skorupa stavljaju u kace, redom se skorup posalja i čuva u kacama (drvenim) dok ugori (zri). Jedna druga kaca pri dnu je provrćena da otače osoka iz skorupa. Pod jesen, kada uzrene, kajmak se stavlja u priremljene mješine. Skorup u mješinama naziva se stari, a saljevak je mladi skorup saliven sa kalica.



• Sir mješinski Prljo; pravi se od varenike sa kalica sa kojih je ubran skorup .Varenika se lagano podgrije u nju se sipa sirište, a pošto se usiri, odasipa se surutka, a sir izruči u cjedilo, zaveže i postavlja iznad kotla da se iscijedi. Potom se grudva u cjedilu, stavlja na grudvaricu, pritiskuje daskom sirnicom i kamenom da se bolje ocijedi i presuje.Ocijedjeni sir se vadi iz cjedila, reže u plete (kriške) i stavlja u kalicu da se posoli, a potom u mješinu gdje se dobro sabija.

• Masni sir - Puni; spravlja se tako što se u freško, procijedjeno miljeko sipa sirište.Tako stoji dok odvoji surutku, a potom se kašikom presijeca i rukom sakuplja u grudvu. Pošto se ocijedi nad kotplom, stavlja se u grudvaricu te se pripremi za stavljanje u kacu.U kace se stavlja cio, bez siječenja u kriške.

• Cijeli sir; pravi se od nevarene varenike, kada prenoći, i sa nje se pobere pavlaka. Potom se stavlja sirište i odstoji dok se sir uhvati. Dalje se priprema kao i ostali sirevi.

• Žetica; dobija se tako što se u nevarenu vareniku stavlja sirište i pošto se uhvati sir, sakuplja se u sude za jelo i jede svježa. Posebno je kvalitetna kada se pomiješa sa saljevkom. Durmitorci ovo jelo koriste i kao lijek (za oboljenja jetre, i za iznemogle bolesnike...)

• Urda ; vrsta sira koja se pravi u manjim količinama i jede freška. Dobiva se pošto se sakupi meki i masni sir, a u surutku ponovo sipa sirište. Može da se doda malo varenike svježe i ostavlja da se siri dok se dobro ohladi.

• Buča; vrsta sira koja se dobiva od varenike pripremljenje za kisjeljenje ako se ne ukisjeli već uzbuči, pretvori se u sir koji se tako i naziva.

• Kisjela surutka; poseban specijalitet koji se dobiva kada se u surutku od mekog i madog sira, pošto se malo podgrije, sipa kvasac za mlijeko i ostavi da se kisjeli. Pošto se ohladi i ukisjeli, pije se kao voda.

• Grušavina (grušava) je durmitorski specijalitet; pravi se u drugoj polovini ljeta, kada ovce opasu strn i otavu sa koševine, jer je varenika gušća.

• Maslo; pravi se tako što se sa svježe varenike, koja prenoći nevarena, skida pavlaka i stavlja u stap ili ćup. Ispunjen sud se ostavlja da odstoji dok se ugori i zrene, a potom se mete maslo. Potome se cijedi surutka, a maslo hvata u grudve i stavlja u sude, najčešće u ćupove, i tako čuva za trošenje.

Biljna hraniva



Hljeb:

• Ječmeni (najzastupljenija žitarica na durmitoru)
• Ražani
• Pšenični hljeb (poseban specijalitet spremljeni ispod sača)

Pite:

• Sukača (gužvara)
• Koturača (pravi se isključivo od domaće pšenice)
• Pita izljevuša (brkanica)
• Zeljanica (zelje ubrato sa pasnjaka)
• Heljdija (pita od heljde)
( poseban kvalitet prestavlja sto se sve sprema od integralnih žitarica)

Tradicionalna Durmitorska jela



• Durmitorska vecera ( kuvani slani krompir - sa sirom i skorupom)

• Kačamak (pura); jedan je od specijaliteta durmitorske kuhinje, a može biti ječmen, kukuruzni, pšenični i od heljde.

• Smočani kačamak ; u plitkoj posudi , najčešće u tepsiji, izruči se sadržaj mlijeka, sira i kajmaka i na toploj ploči miješa dok se sir i kajmak ne istopi. Kada se sir i skorup istopi, sipa se skuvani kačamak. Kačamak se miješa i gniječi drvenom kašikom dok ne upije tečnost iz tepsije. Ovako spremljen se služi veoma topao i uz obavezno kisjelo mlijeko.

• Masanica (popara); princip spremanja je slican kao kod smočanog kačamaka. Sprema se od osušenog hljeba uz dodatak sira, kajmaka, mlijeka i sa svim sastojcima se moze praviti različito...

• Cicvara ( Gotovac); omiljeni specijalitet žitelja ovog područja. U zavisnosti za koliko se osoba sprema, izruči se kajmak i miješa dok se potpuno ne pretvori u masnoću. Tada se postepeno dodaje brasno i miješa da ne bi zagorjelo za dno posude. Sadržaj se miješa dok se brašno potpuno ne utopi u masnoću. Cicvaru treba miješati u krug do onog trenutka kada prestane da se lijepi za kašiku i za zidove unutar posude u kojoj se sprema. Kada se cicvara počne sama po sebi sjedinjavati u jednu kompaktnu masu, onda se može reći da je jelo spremno za posluživanje. Iako izgleda izuetno lako, spremanje ovog jela iziskuje strpljenje i vješte ruke domaćice....

• Priganice (uštipci); Služe se tople sa sirom, sa mladim skorupom, sa medom, džemom i pekmezom.

Sušeno meso; Tradicionalno sprijemanje suvog mesa za duge, hladne zime, sačuvano je od zaborava i na ovim prostorima priprema se po metodologiji koja se koristi od davnina.
Čitav proces i priprema je specifičan. Od drveta na kojem se suši, do nekih nijansi i začina koji ljudi ovdje veoma uspješno koriste. Za sušenje se najviše uopotrebljava bukovo tvrdo drvo(krlje), hrast, jasen i kleka(potrebna za aromu).

Čisto zbog arome mesa u manjim količinama može se koristiti i dim ruzmarina, lovora, majčinine dušice. Prije stavljanja mesa u sušaru, pored soljenja dodava se i bijeli luk, što mesu daje poseban ukus i tako spremljeno izazov je za prave gurmane...
Pored poznatih durmitorskih mezeta, ovako sušeno meso se kuva sa varivom i sa povrćem...

Jela od od svježeg mesa



• Mlado jagnjeće meso - pečeno na skorupu pod sačem. Priprema se tako što se u tepsiju stavi skorup, začini i luk i preko toga se stavi meso i peče.
• Kuvana glava na pari - ili vodi umjereno posoljena i začinjena lukom.
• Paljena glavuša kuvana na pari
• Utroba od brava (ajvar) - pripremanje utrobe od brava je takodje durmitorski specijalite.Služi se na nekoliko načina, posoljena i rastopljena, uprzena sa lukom, sa dodavanjem srca i džigarice i pravi se ajvar.
• Kuvana jagnjetina na pari, ispod sača, sa štirom, sa koprivom, u varenici (mlijeko)
• Jagnjeća džigarica u maramici (na žaru)
• Kuvana jagnječa crijeva – začinjena
• Kuvana jagnjeća crijevca punjena kačamakom
• Špikovana jagnjetina prelivena kajmakom
• Suva ovčetina sa raštanom
• Suva ovčetina sa krompirom
• Kuvana svježa teletina
• Teleći ribić u kajmaku
• Kuvana teletina, zapečena pod sačem, prelivena kajmakom
• Rolovana pleća sa pečurkama
• Suva govedina sa kisjelim kupusom
• Zečetina iz rasola
• Dinstana divokoza sa mladim skorupom
• Kuvana prasetina
• Pastrmka; kuvana sa povrćem, pržena (uvaljana u ječmeno brašno), suva sa mladim kajmakom
• Mladica sa povrćem i vinom
• Kuvana kokoška sa žitom (ječmom)

20. април 2010.

NORDIJSKO SKIJANJE

Veliki ponos Durmitora su njegovi šampioni u nordijskom skijanju, koji su pronosili slavu ovoga kraja svojom nepobjedivošću. Učesnici najvećih svjetskih takmičenja, i to u vremenu, u kom se ovaj sport nalazio u povoju i bez pravih uslova ya trening i obuku, što ih istinski čini herojima. Rezultati su postignuti u dobroj mjeri zahvaljujući enuzijazmu iskrenog prijatelja Durmtora, Tadeka iz Poljske koji je, ne štedeći se, svo svoje znanje i umjeće prenio durmitorcima. Zahvaljući njemu, ovaj kraj ima stazu za nordijske discipline, spremnu za sva svjetska takmičenja.

Skole skijanja



Koliko su ljudi sa ovog područja posvećeni razvoju skijanja, govori podatak da su na Žabljaku osnovane i škole skijanja (Control, Vrh, Champion, Javorovača) sa instruktorima (bivšim šampionima), koji na pravi način prenose mogućnosti i upoznavanje sa planinom.

SKI KLUB

Pravi razvoj skijanja na ovim prostorima, dešava se sa osnivanjem PSD “ Durmitor “ koji u sebi okuplja sve mlade talente ovoga sporta, kako u nordijskim, tako i u alpskim disciplinama, čiji su rezultati plod trenera sa Durmitora i iz inostranstva. Oni su, prenoseći svoja iskustva i znanja, napravili šampione, i tako načiniliili velike pomake u razvoju ovog sporta. Klub u svojim vitrinama ima pehare sa svih najznačajnih takmičenja u bivšoj Jugoslaviji.

ISTORIJAT

Početak skijanja u Crnoj Gori vezuje se za Fridrih Angela, koji je još davne 1893. godine, došavši iz Norveške, obučavao Crnogorce skijanju. Od tada, kad je skijanje bilo namjena lakšem kretanju u ratnim uslovima, pa do danas, kad je to sport koji privlači i razvija zimski turizam u Crnoj Gori, među najpoznatijim centrima je upravo Durmitor. Ova planina je i motorna sila kretanja svih uspona i padova, mogućnosti i stremljenja ka boljem u skijanju, sa konfiguracijom terena koja je inspirativna za sve ljubitelje “bijelog sporta”. Durmitorci su na vrijeme shvatili čar ovog sporta, njegujući ga i ostvarujući najbolje rezultate u proteklim godinama.